Partizanska eskadrila je sigurno jedno od najkompleksnijih Batinih filozofskih djela. Dugo mi nije bilo jasno šta on uopšte tu želi da nam kaže, i do danas sam vrlo malo otkrio. Tek me je jedan osvrt na IMDB-u prenuo iz sna i poveo me za ruku do drveta saznanja. Taj komentar je dao vrlo zanimljivo objašnjenje - Partizanska eskadrila je u stvari srpski Star Wars! Tako naš komentator nalazi da je Radoš Bajić u stvari srpski Luk Skajvoker, Fehmiu je Obi Van Kenobi, a Bata je Han Solo. Kakva velika greška! Na kraju Eskadrile nalazimo istu scenu kao na kraju Ratova zvijezda, gdje Radoš Bajić, Bata i neki nevažni treći marširaju pored velike vazduhoplovne brigade. Taj trojac u Ratovima zvijezda smo već spominjali, Luk Skajvoker, Han Solo i Čubaka prolaze pored trupa do princeze Leje.
Zato naš ingeniozni, ali ipak naivni komentator na IMDB-u promašuje stvar: Bata nije Han Solo - Bata je Čubaka. Čubaka je u stvari životinjolika figura u Ratovima zvijezda, koju su Amerikanci namjerno predstavili kao malo priglupog, shvatajući revolucionarni potencijal koji on posjeduje. Čubaku je smrti spasao Han Solo, te se on zavjetovao da će ga služiti čitavog života. Zamislite takvu rasističku glupost, da Čubaka bude njegov rob jer mu je ovaj spasao život, hajde da uzmemo da je Čubaka dobroćudan i ne shvata ropski položaj u kojem se nalazi, ali da Han Solo ne reaguje već sasvim normalno prihvata Čubaku kao svog podređenog, tek to je problematično i za kapitalizam i za čitavu Ameriku!
Bata je toga svjestan, i zato je u ovoj novoj saradnji sa Hajrudinom Krvavcem svjesno izbjegao uloge Luka Skajvokera i Han Soloa, jer oni su ništavni sporedni likovi manje vrijedni pažnje. Čubaka je taj koji kontroliše Silu koje su Luk i Han nesvjesni. Bata je odlučio da mu podari ličnost, da mu da glas da progovori o svojoj muci, pravo koje mu je Holivud uskraćivao. Ovaj Čubaka zarobljen je od strane Njemaca početkom rata, kada je bio pilot Kraljeve vojske, te sada radi kao mehaničar na aerodromu. Pošto mu je čitava familija pobijena u bombardovanju Beograda, on više ne mari za narodnooslobodilački pokret i samo gleda svoja posla. Ipak, u određenom trenutku odlučuje da pomogne svom prijatelju i sa njim krade jedan od aviona sa piste i bježi u partizansku eskadrilu.
On odmah daje do znanja da nije komunista, pa naravno da nije, Krvavac više nije morao da se krije 1979. godine kada je ovaj film sniman, sad se sve znalo o Golom otoku gdje je Krvavac poslat neposredno nakon rata, i Bata je oduvijek bio njegov alter ego, zato je u Bratu doktora Homera izašao kao najnabildaniji logoraš svih vremena, ljut i spreman za kavgu, posebno kada je čuo šta ovaj njemački oficir govori. Siguran sam da je Tito pizdio što je Fehmiu zapisan kao glavni glumac, a da je Bata taj koji nosi film. Zato mu zapovjednik eskadrile, socijalistička verzija individualističkog Han Soloa (Fehmiu), pa šta će Han Solo biti u socijalističkoj verziji nego komesar, on Bati naređuje da neće letjeti, jer zbog njegove prošlosti može biti spreman na sve, što može ugroziti i njegove saputnike. On ne mari za svoj, pa što bi mario za tuđi život. Pošto je izgubio sve, više ništa mu nije sveto. Međutim, Fehmiu će do kraja filma biti filozofski potučen do koljena.
Krenimo redom, od prvog pilota eskadrile, Ljubiše Samardžića koji ovdje u stvari glumi srpskog Obi Van Kenobija. On je tu da poduči Luka Radoša Bajićvokera osnovama upravljanja avionom, ali kao i pravi Obi Van brzo gine. Bajićvokerova djevojka takođe završava mrtva krajem filma, ali to Radoša pretjerano ne uzbuđuje, umjesto da očekujete da se razbjesni i polupa sve Njemce, on to poslije kratkog tugovanja prihvata sa filozofskim mirom. Naravno kada je imao pri ruci Čubaku koji je imao slično iskustvo. Bata mu je samo dao do znanja da obriše sline jer je još uvijek balav, te da život ratnika i mislioca nema vremena ni za paljenje sela ni za češljanje. Nažalost, Bajić ga nije poslušao i zato i plivamo u govnima (iako su postojalne indicije da će se nešto slično desiti).
U konačnom obračunu sa njemačkih vazduhoplovstvom, u kojem, zamislite, treba srušiti još jedan most, svi se pokazuju kao nerazumne kukavice, niko osim Bate Čubake nije sposoban da hladne glave sagleda problem i riješi ga. Radoš Bajićvoker dokazuje da je balav i da mu nema pomoći, dok Fehmiu, koji čitavo vrijeme fura neki hansolovski zen pokazuje koliko je nezreo pred Batinom emanacijom mudrosti. Na kraju se pokazuje da je Bata u pravu, svi mi gubimo nešto, ili ćemo to izgubiti, ali najpičkastije bi bilo da plačemo unaprijed.
U stvari, Fehmiu je na kraju toliko uplašen, vidi da je ranjen i da će po svemu sudeći kad sleti postati vojni invalid, i da nikad neće više sjesti u pilotsku kabinu. On takvu sudbinu ne može da izdrži, već bezumno odbija da sleti i odlazi nebu pod oblake, kao da ćemo mi sa Batom da lijemo suze za njim. Činjenica je da je partizanskoj eskadrili on uzeo sasvim funkcionalnu letjelicu, koju je uništio zbog svojih slabosti. Neokrznut, naravno, izlazi iz sukoba samo Bata Čubaka. I ne bez razloga, jer on je jedini znao šta ih čeka i to sa mirom prihvatio. Dok je američka verzija filma podilazila slabićima poput Luka i Hana, Čubaka je junak Partizanske eskadrile. Jer Bata je tu da podari glas onima koji glasa nemaju.
U stvari, Fehmiu je na kraju toliko uplašen, vidi da je ranjen i da će po svemu sudeći kad sleti postati vojni invalid, i da nikad neće više sjesti u pilotsku kabinu. On takvu sudbinu ne može da izdrži, već bezumno odbija da sleti i odlazi nebu pod oblake, kao da ćemo mi sa Batom da lijemo suze za njim. Činjenica je da je partizanskoj eskadrili on uzeo sasvim funkcionalnu letjelicu, koju je uništio zbog svojih slabosti. Neokrznut, naravno, izlazi iz sukoba samo Bata Čubaka. I ne bez razloga, jer on je jedini znao šta ih čeka i to sa mirom prihvatio. Dok je američka verzija filma podilazila slabićima poput Luka i Hana, Čubaka je junak Partizanske eskadrile. Jer Bata je tu da podari glas onima koji glasa nemaju.
0 коментара:
Постави коментар