BATA NA NERETVI

Tako je trebao da se zove film. Ozbiljno, Batu su danima molili da bar od toga odustane kada je već promijenio čitavu koncepciju filma, sebi dao glavnu ulogu a stranim zvijezdama samo sporedne. Zvijezde su se pobunile, posebno Jul Briner i Orson Vels, pomislili su ''pa šta bre ovaj umišlja da je'', ali vrlo brzo su se predomislili, jer Batin argument je bio neoboriv, i sa izrazom gnušanja ih je gledao čak i na filmskom posteru. Kasnije su se oni izmirili, tražili su od Bate da im oprosti, što je on velikodušno i učinio. Takođe je značajno da se u ovom filmu ne pojavljuje Tito, navodno mu je reditelj filma Veljko Bulajić u privatnom razgovoru sugerirao da za tim nema potrebe, i da bi film bez Tita bio efektivniji, međutim, mi znamo istinitu priču.

Bata nije dozvolio Titu da se pojavi. Pomislio je da Batu pošalje i na Goli otok, ali se uplašio da tucajući kamen ne napravi plodnu oranicu. Poslije svih prijetnji Bata i dalje neće ni da čuje, ''alo bre, pa znaš li ti ko sam ja?'', razmišlja Bata naglas, i prijetećim pogledom tjera Tita da ustukne. Bata će doduše kasnije dozvoliti Titu da se pojavi u Sutjesci, ali samo da bi dovršio polemiku sa Brozom započetu na Neretvi. O tome ćemo govoriti u kasnijim postovima, sada je važno koliko je Tito bio uznemiren Batinim ponašanjem. Kao što znate, takozvana Bitka na Neretvi snimana je tokom 1968. godine, i mnogi greškom misle da je Broz tada bio nervozan zbog studentskih nemira. I sami studenti su umislili da se oni tu kao bore protiv sistema, ali prava je istina da Broz nije mogao da uspostavi kontrolu nad najobičnijim filmom o četvrtoj ofanzivi, čime je Bata razbio monopol KPJ. 

Uostalom, on tek što je završio svoju saradnju sa Hajrudinom Krvavcem na filmu Most, i Tito je znao da bi još više najebao ako se ne bi povukao i zadržao jezik za zubima. Bata sasvim otvoreno srbuje u filmu. Uspio sam čak primijetiti čistokrvno srbovanje u jednom kadru, u kojem polaže tri prsta na mapu Jugoslavije. Jeste malo slika lošija ali jasno se vide tri prsta od Čajniča do Banja Luke, i poruka je jasna: Tito, miči svoje prljave ruke sa srpske Bosne! Pa nije Bata tamo neki fićfirić pa da stavlja igračkice, tenkiće i pješadince na vojnu mapu, zna se šta se stavlja, palac, kažiprst i srednjak, to jest srce, ruke, lopata, i sa tim nema zajebavanja. 

Bitka na Neretvi se slavila kao najinteligentija taktička pobjeda partizana nad Njemcima i njihovim saradnicima, međutim, to je toliko daleko od istine da je Bata morao da reaguje. Tita su slavili kao sjajnog stratega iako ga je Bata izvadio iz govana. Naime, prenos ranjenika preko Neretve je definitivno bio potreban, ali glupi Tito je zaustavio trupe kada su došli do rijeke. Trupe su, umjesto da odmah počnu da prelaze most, podigle kamp i odmarale dok je ostatak vojske pristizao. Nakon dan ili dva postalo je jasno da ako sad krenu preko mosta neće uspjeti svi da pređu jer bi ih Njemci sustigli. Greška je bila u Titovom tajmingu, i Bata je posumnjao u Brozove navodno časne namjere. Bata nije imao vremena da se pita zašto je ovaj zaustavio kordon i 24h odmarao na Neretvi, što je Njemcima dalo vremena da im priđu i započnu bitku, već je odmah reagovao kako je znao i umio u tom trenutku.

Svi koji su gledali znaju da je Jul Briner krenuo da sruši most, i vojnici su htjeli da ga spriječe jer nisu znali zašto to čini, nisu shvatali da je riječ o Batinoj diverziji. Oni mu ne dozvoljavaju da ruši iako Briner tvrdi da je dobio naređenje od Vrhovnog štaba, jer vojnici znaju da štab ne vodi glavnu riječ. Tek kad Bata dođe stvar se rješava i niko više ne dovodi u pitanje da most mora da se ruši, kad je već Tito zasr'o sa prelaskom mosta, Bata će prevariti Njemce rušenjem tog istog mosta. Njemci su zbunjeni, ne shvataju kuda to misle partizani da idu kad ne mogu preko, i tu se Batina genijalnost prikazuje u punom svjetlu: nije on nikad bio radikalni protivnik Andrića, samo je shvatao da ćuprije treba i rušiti i podizati. Zato na ruševinama starog mosta on gradi novi most. Njemci to nisu očekivali, te partizani lako prelaze na drugu stranu i ponovo ruše most, čime su spriječili Njemce da ih prate, ali Bata zna da stvar nije gotova.

On Srbima šalje jasnu poruku da sumnja u Titove namjere, kao da ih je Broz namjerno zadržao na Neretvi da bi Njemci imali vremena da stegnu obruč i unište narodnooslobodilački pokret. I Bata to nudi pronicljivom gledaocu postavljajući mu tamno ogledalo, čistu filozofsku analogiju. Dok je rušenjem i ponovnom gradnjom i ponovnim rušenjem mosta Bata jeb'o Njemce u zdrav mozak, red je bio da održi lekciju i sopstvenoj balavoj dječurliji. Naivni gledaoci bi njegov sukob sa četnicima tumačili samo kao klasičnu odbojnost prema njima, ali stvar je sasvim suprotna, Bata je samo teoretski razmišljao, a kada on teoretski razmišlja zemlja se trese. U pokušaju da rekonstruiše Bitku na Neretvi on se u svom misaonom eksperimentu stavlja u ulogu Njemaca koji pokušavaju da formiraju obruč, dok je četnicima podario ulogu partizana.

Stvar je sasvim praktične prirode, prosto je htio da sebi ilustruje pomoću igračaka koje je imao, tražeći odgovor na pitanje gdje je to Tito vodio sopstvenu vojsku, i shvatio je da je partizanski obruč oko četnika u stvari tamni filozofski odraz njemačkog obruča oko partizana. Tito kao da je želio da uništi sopstveni pokret, ili bar da podosta njih izgine, pogotovo invalidi (a oni su takođe važni u Batinom filozofskom opusu, ali o tome drugi put), i da nije bilo maestralnog Batinog ontološkog podviga, na kojem je odbranio doktorat iz kibernetičke ćuprijologije, partizani bi mogli da budu uništeni u njemačkom obruču kao što su u Batinoj teoretskoj razradi četnici razbijeni u partizanskom obruču. Tito je znao da ga je Bata provalio i zato nije smio ni da pisne, a Bata je kao pravi brižni roditelj budućim generacijama podario mnoštvo poučnih priča, kako ne bi ponovili iste greške. Slava mu i hvala!