BATA kao VASPITAČ

Maturanti su, svi mi to znamo, jedna čudna sorta ljudi. Oni se po našem zakonu smatraju punoljetnima, sposobnim da politički rasuđuju i glasaju na izborima. S druge strane, filmovi o maturantima, što strani što domaći, najčešće ih prikazuju kao budale kojima ne treba dati ni komad drveta da čuvaju, jer kao što znamo, sve ih drmaju hormoni. U slučaju filma Maturanti - pazi šta radiš, Bata je odlučio da povede za ruku napaljenu dječurliju i navede ih da spoznaju mudrost. Posljednji su dani njihovog srednjoškolskog doba, nakon toga počinje novo razdoblje njihovih života, ali prije svega toga potrebno je skinuti mrak i upaliti svjetlo uma.

Bata je inače svemogući lik u ovom filmu, on se nalazi na svakom mjestu i u svako vrijeme, nekim čudom on je i načelnik obližnjeg zemljoradničkog dobra, gdje pokazuje gimnazijskim profesorima surovu istinu realnog života, krv i znoj radnog naroda proliven uzgajanjem kupusa, zlata vrijednog.  Bata nam u stvari šalje poruku da on koegzistira sa Majkom Zemljom, za razliku od svih nas koji živimo naše anti-ekološke živote po raznim soliterima, učeći tupave pjesmice za domaće zadatke, ne shvatajući suštinu izreke srce , ruke, lopata.

Bata je takođe i školski inspektor, on nadgleda kako škola funkcioniše, i čak prisustvuje maturskom ispitu jednog od glavnih likova. Momak odgovara na pitanja iz biologije, i Bata ga gleda sa žaljenjem dok ovaj govori o amebama, ekto i endoplazmi, jer Bata zna da je ovaj balavac obična ameba, što će kraj filma i pokazati. Balavac je u stvari plave krvi, ili bar njegova majka koja mu kontroliše život želi da tako misli, i ima namjeru da ga oženi takođe plavokrvnom osobom iz neke evropske ili svjetske dinastije. Ali on je kao zaljubljen u sasvim običnu djevojku, kojoj je ćale Dragomir Bojanić Gidra, inače predsjednik kućnog savjeta, kojeg Bata takođe neočekivano susreće u zgradi u kojoj Gidra predsjedava, ali ovaj put nije jasno zašto se tu obreo, ali kao što smo davno zaključili, čudni su putevi Batini.

Gidra doduše u svom soliteru pokušava da održi vježbu u slučaju atomskog napada, i pretpostavljam da se Bata tu našao da mu da do znanja da svira kurcu, jer čitava vježba maestralno propada na gori način nego Miškova vožnja sa povezom preko očiju u filmu Ko to tamo peva, koja, kao što znamo, u stvari kritikuje komandu ekonomiju i njene petogodišnje planove, zato kad Miško lupi u prepreku iznenađeno kaže ''pa ovo nije bilo ovde'', nije bilo u ekonomskom planu, ali privreda i društvo se ne mogu kontrolisati na taj način, što je još vidljivije u slučaju zaluđenog soliterskog naroda, jer Bata im daje do znanja da razni izmi dolaze i odlaze, samo srpskog seljaka niko ne može da promijeni. Princ i Gidra su naravno samo dvije karikature koje nas i danas proganjaju, jedna jugonostalgičarska samoupravna, druga kompleksaška, u potrazi za plavokrvnim imidžom evropske Srbije.

I naravno, princ se na maturi našao sa svojom ljubljenom, ključ hotelske sobe je spreman, njegovi drugovi su nažalost ostali suvih ... gaća, iako je onaj deblji kao našao ženu svog života, odlazi sa njom na selo, gdje će naučiti ono što je Bata prorokovao još na početku filma sa glavicama kupusa. Drugi pajtos je opčinjen njemačkom produkcijom adultnih filmova, i čak nakon maturske večeri sa ponosom govori kako ide u Njemačku da se okuša kao glumac, međutim, Bata interveniše ni manje ni više nego u hotelskoj sobi, u kojoj se nalazi sa rasnom plavušom, ali niko ne zna zašto je Bata uopšte ovdje, na farmi, u školskoj inspekciji, u Gidrinom soliteru... Bata je ovdje stvarno sveprisutan, kao da osjeća da mora da iskoristi svoje supermoći da bi izveo novu izgubljenu generaciju na pravi put, makar im i srušio snove.

Jer Bata shvata da je rušenje tupavih snova prvi korak ka zrelosti, bez toga vi ostajete nepunoljetni. Tupava ideja klinca koji želi da snima porniće brzo izvjetrava iz njegove usijane glave, te on mirno povlači dim iz cigarete posmatrajući mjesečinu, ne shvatajući da će ga jutro odvesti u sasvim nove, neistražene krajeve. Gidrina ćerka ipak ne gubi himen ali gubi nevinost, njeni snovi o princu na bijelom konju se ruše, on odlazi sa svojom sumanutom svitom, nestaje zauvijek, isto onako brzo kao što se, kao i svaka lažna utvara, i pojavio. Djevojka sada stoji sama sa ex-porno-wannabe zvijezdom, i dolazi do zaključka da je to - to, to su muškarci, krv, sreća, suze i znoj (i pornići i fudbal), a ne lažni prinčevi. I djevojka i momak Batinom božanskom intervencijom prerastaju svoje djetinjaste umišljaje, i novi zreli list može da se okrene. 

Naravno, Bata je brčkanjem u hotelskoj kadi mogao da ustalasa sve duhove, i lukavstvom uma ih dovede do neoborivih argumenata da su svi do reda neviđene tupadžije, ali Bata se ipak ponio demokratski, i dozvolio da neki ostanu balavi, poput plavokrvnog drugosrbijanca, i raznih soliterskih ljubimaca poput šikucije Gidre, bez takvih kao on nam naši privatni životi ne bi bili zanimljivi, ne bi imali kome da se čudimo, a bez prinčeva u javnom životu ne bi bila moguća polemika, diskusija između međusobno suprotstavljenih stavova, već bi svi mislili isto, što Bata naravno nije želio, već kao i sam Bog sa Batine desne strane, dao je mogućnost nekim ljudima da ostanu budale do kraja života. Slava mu i hvala!