ŠIŠANJE STEVANA FILIPOVIĆA

NAPOMENA!
Ovo je poluozbiljna analiza Šišanja, onaj drugi neozbiljni dio nekima je smiješan, neki se čude mom smislu za humor. Nije da i ovdje nema važnih primjedbi, ali ozbiljna analiza nalazi se ovdje: ŠIŠANJE avec PEŠČANIK. Čitajte na vašu odgovornost hehe.


Stevan Filipović bukvališe i liberališe po Srbiji i okolini! Ne, ovo nije naslov iz Kurira, već samo konstatacija Filipovićeve genijalnosti. Neki će reći pa kako brate možeš za tu LDP-ovcu da kažeš da je genijalan, pa do sada si tvrdio da si desničar, konzervativac, štatijaznamivac, a sad ko prstom u rčma. Ali vjerujte ljudi, Stevan Filipović je najgenijalniji mladi reditelj u Srbiji, koga treba postaviti na zasluženo mjesto s desne strane trona ekstremne desnice, pored Vojislava Šešelja glavom i bradom. I ne samo to, za razliku od Vojislava Šešelja, ovaj ekstremni desničar je imao muda da uđe u LDP, učlani se, učestvuje u raznim njihovim akcijama, daje najgluplje izjave za medije, snimi film zbog kojeg su mu svi oni lizali bulju, provuče se kroz Šošenkov tunel dug 500 metara govana i sa druge strane izađe čist. Stevane Filipoviću – moj naklon.

Ne zajebavam se. Ozbiljno se ne zajebavam. Ovaj film je odličan, sa toliko čudnih apsurdnih situacija da samo čovjek slijep kod očiju ovo može nazvati antisrpskim filmom. Jer ovo je The Thing, ovo je onaj matori iz Kvake 22 koji bez skrupula gubi bitku da bi drugosrbijanci umrli na koljenima, ovo je Hercogov Zli poručnik bre. Još mislite da se zajebavam? Dajte molim vas, gimiabrejk. Zar neko poslije Ekrema Jevrića može da pomisli da se bilo ko na ovoj planeti zajebava? Jer ja se divim Stevanu here's-the-bollocks-choke-with-it Filipoviću. Neću da mu ližem bulju, jer ovo je čisto duhovno divljenje prema impresivnom međunožju dotičnog gospodina.

Znate ono kada košarkaška reprezentacija osvoji zlato na nekom prvenstvu pa ljudi izađu na ulice i skandiraju ''mogu da ti puše Paspalje''? Ništa čudno zar ne, iako je Paspalj u penziji, sve dok odbojkaška reprezentacija ne osvoji neko zlato, a ljudi opet izađu i deru se ''mogu da ti puše Paspalje''. Onda vaterpolisti postanu prvaci, a ljudi ponavljaju ''mogu da ti puše Paspalje''. Fudbalska reprezentacija se kvalifikuje na svjetsko prvenstvo, ljudi tvrde da svi mogu da puše Paspalju. E sad odmah da vam kažem da je Paspalj prošlost, a Filipović budućnost. Da sam kojim slučajem žensko sad bih mu popušio. Jer čovjek je nevjerovatan mudonja, dok je ono Šešelju do koljena Stevanu po podu se vuče, i djevojka iz Obraza ne mora uopšte da misli na grijeh dok cjeliva Filipovićevog pitona.

Pokušaću ukratko da argumentujem ovo pomalo pederasto obožavanje Filipovića (a pederi su vrlo značajni u ovom filmu, stay tuned). Naravno, ja sam sposoban da samo otkinem djelić njegove genijalnosti, ali čak i to zrno je za mene fascinantno, prosto, čovjek je genije, možemo samo da pokušamo da ga pratimo. Po mojoj računici priča počinje otprilike ovako, prvo je skovan pakleni plan da se snimi zatupasti Šejtanov ratnik, film koji drugosrbijaniše i liberališe po srpskoj istoriji a boga mi i po nekim urbanijim mjestima; Čeda se naravno navukao i ponudio svoje usluge što je Filipović svojeručke prihvatio, nakon čega je u svom dnevniku (Dragi Dnevniče...) zapisao da se uspješno infiltrirao u neprijateljske redove. Sad je samo trebao da zavučedi, odnosno da zavuče Čedi, i zavučedio je tako što je ponudio da snimi film o velikosrpskom ''šljamu'', huliganima sa margine društva koji ugrožavaju one čiji život ne može da čeka te mora da se širi dalje. Čeda je naravno oduševljen, skuplja keš na sve strane, ne shvatajući da se već naguzio za dobro trpanje. No o tome kasnije.

Ono što je Filipović tada (mada je mogao to i ranije da uradi, hronologija nije problem u ovoj muda-ko-lubenice zavjeri) uradio jeste to da je prikupio nekoliko dobrih filmova o huliganima i skinhedima, i analizirao ih veoma temeljno, i da bi ukačili šta je genije htio da kaže sa Šišanjem moramo pratiti njegovu misao kroz filmske prethodnike ovog genijalnog filma. Prvo je pogledao Made in Britain, simpatični filmić koji ne treba sada mnogo da spominjemo (nije ni vrijeme ni mjesto za to, jer Filipović je genije), već samo da podsjetimo na jednu zanimljivu scenu kada se Tim Rot raspravlja sa jednim buržujem oko raznih društvenih problema, kao i Rotovog položaja u društvenoj strukturi. Rot u jednom trenutku iznosi transgresivnu izjavu ''Ja radim i govorim ono što ti misliš''. E pazi to, on govori ono što buržuj misli, da nije ovaj poblesavio možda? Ali Filipović je brzo ukapirao svu genijalnost toga.

Jer odmah nakon Made in Britain pogledao je film I.D. (1995), film o infiltraciji nekoliko pajkana među ekstremne navijače lokalnog kluba, i tu se jasnije nego u Made in Britain pokazuje ta trasa buržoaske fascinacije nasiljem, te glavni junak polako ali sigurno tone sve dublje i na kraju i ''prerasta'' svoje učitelje, dovodeći buržujsku fantaziju do kraja. Sad možete reći da je sve ovo tanko, pazi kao filmovi o nacistima/huliganima su u stvari filmovi o buržujima, ma mani me svega ti, i bili bi u pravu, zato je Filipović išao i dalje. Sljedeći na tapetu bio je Romper Stomper, i ne, tu nije fascinantno to što se jedan od glavnih likova zove David a Njemac je, i izigrava nacistu a živi u gostinskoj kući svoje puritanske babe u predgrađu, to jeste jedna sporedna zanimljivost, ali mnogo je važnija ona plavušica koja je sve zakuvala, jer ona je buržujka da ne može biti veća.

I to kakva buržujka! Ovaj film je uspio da spoji Lolitu i Clockwork orange u jednoj istoj osobi, te objasni mnogo štošta o pokojnoj kontrakulturi. Naime, Kubrik je snimio svoju Lolitu kao jedan komentar/lament o tadašnjem društvu koje prosto jede svoju djecu, tako da omladina ostaje bez ikakve perpsektive. Prije toga je to isto pokušao noir film Bulevar sumraka, gdje glumica iz nijemih filmova bukvalno proždire onog jadnika-sponzorušu-wannabe-pisca koji je pokušao da se iskobelja iz njene psihotične mreže. Tako i Lolita propada pod incestoliko-pedofilskim pritiskom, te kod Kubrika završava tužno, udata za nekog nikogovića iz pitaj-boga-gdje-je-dno klase. E pa u Romper Stomperu stiže osveta.

Naravno, ta osveta je započela u filmovima kao što je Diplomac, gdje se glavni lik u tumačenju Dastina Hofmana oslobađa tih pedofilskih okova i pobjeđuje, jupi. Ono što je Diplomac u odnosu na Bulevar sumraka to je Romper Stomper u odnosu na Lolitu. Da, da, svega toga je Filipović itekako svjestan, zato i jeste genije. Tako i naša plavuša jednostavno dolazi po svoje, dno društva oličeno u Raselu Krou dolazi da se osveti kome drugome do incestuoznim pedofilima svjetske kinematografije, u jednoj dekonstruisanoj sceni Home iz Paklene pomorandže. Tu shvatamo da su ti ekstremi buržujska fantazija (nije Aleks, proleterski sin, taj koji je napasnik, on je samo izvršitelj Lolitine želje za osvetom, pa niste valjda pomislili da se Aleks pentrao po nekoj kućerini da bi upao u nju, aloooo, scena se zove Home, plavuša je otvorila vrata i likovi sa gumenim kurcima su ušli unutra), tu je to jasnije nego igdje. Plavuša unosi razdor, navodi na ekstremizam kao i glavni lik iz I.D. -a, dok likovi proletera ostaju mediokriteti, ali rijetko prijemčivi za ekstremističke ideologije.

Ako pregazimo okean još jednom doći ćemo do filma American History X, koji ne moramo previše obrazlagati, već samo reći da navodnog pokajanja Edvarda Nortona nikad nije ni bilo, i to je jasno u sceni u kupatilu kada se lik nakon izlaska iz zatvora ponovo zaklinje na vjernost kukastom krstu (niste valjda mislili da je on to kao prekrio svastiku da bi vidio kako izgleda bez nje?), ovaj put u klasičnom netransgresivnom maniru, glumeći liberalno čeljade van svoje kuće (zbog čega u filmu slijedi kazna u vidu ubistva njegovog mlađeg brata). Film kritikuje upravo one likove koje smo pomenuli u Made in Britain, koji govore tiho i nose psa sa sobom a veći su nacisti od jadnog žgolje Rota i njemu sličnih. A gdje žive dva brata, pa u buržujskom predgrađu, naravno, sigurno ne u nekom getu kao likovi iz La Haine.

Na kraju, ima li veće ironije nego da nacista bude ko drugi nego Jevrejin lično i personalno? Film The Believer prati jednu priču koju je u teoriji razvila Hana Arent. Njeno argumentovanje je otprilike sljedeće, nacisti jesu smatrali Jevreje za jednu specijalnu društvenu grupu, to jeste činjenica, ali to nije početna teza! Arentova, i sama Jevrejka, izgovara revolucionarnu stvar: Jevreji su, prije bilo koga drugoga, sebe smatrali specijalnim narodom. Ono što su Evropljani učinili jeste prosto prihvatanje takvog stava (da, vi jeste specijalni), zato je tu Hitler da riješi vaše probleme (bacite ih lafovima). Naravno da ona ne razrješava Njemce krivice za holokaust, niti bijelu rasu od antisemitizma, to joj nije ni na kraj pameti, samo iznosi činjenicu da Jevreji nisu izabrani tek slučajno, kao što nisu slučajne ni špekulacije o tome da je sam d-fjurer bio jevrejskog porijekla, kao što neko tvrdi i za Starčevića da je bio Srbin. Jevrej je takođe jedno filmsko sredstvo kojim se predstavlja srednja klasa.

Ono što je važno jeste da filmovi o nacistima jesu – filmovi o filmskim nacistima. To nisu (anti)nacistički filmovi. Nacisti su kinematografsko sredstvo kojim se razvijaju buržujske fantazije, ne mislite valjda bukvalno da gledate film i liberališete about those damn nazi mothefuckers... Filmski nacisti su samo tamno ogledalo srednje klase, ali to Čedi nije bilo jasno, prosto zato što je u Srbiji malo šta jasno. U Evropi, po definiciji je srednja klasa ta koja je nacistička, a ne proletarijat! Proleteri su komunisti, eventualno ljevičarski teroristi, ima ih i među nacistima, ali to nikad nije tako iskreni nacizam kao onaj koji ima buržujske korijene. Kod nas neko uporno pokušava da predstavi stvari obrnuto, te je stranka koja je sprovela najbezočniju tranziciju u savremenoj istoriji, u odnosu na koju su Pinočeove privredne reforme mala maca, ta ista stranka je članica Socijalističke internacionale, nastavljajući da i dalje antisocijalistički rasprodaje Srbiju. Siromašni sloj, takozvani gubitnici tranzicije, navodno lako prihvata nacističku ideologiju, dok srednji sloj, o Bože i svi sveti, srednji sloj je garant demokratije, i glasa za partiju koja pripada Socijalističkoj internacionali! A na kojoj planeti? Jer srednji sloj je doveo Hitlera (pripadnika srednje klase) na vlast. To znaju i vrapci na grani ali ne i Čeda.

I Filipović kao i svaki genije je ponudio kofu govana Čedi a ovaj ih halapljivo progutao. Jer nakon što smo preletjeli preko buržujske nacističke bajke možemo lakše da razumijemo paradokse poput ciganina (ili Roma, pardon) arhitekte iz Londona, Ejdusa akademika naciste i tome sličnog. No krenimo od početka, od pitanja čiji odgovor zna svako ko je ikada pohađao srednju školu ne samo u Srbiji nego na planeti Zemlji: u kojoj klupi sjedi huliganski, nacistički, narkomanski ''ološ'' (kojim se film navodno bavi, zabijajući Čedi do balčaka), poneki bed boj nestaško itd? U prvoj klupi? Da ne sjede možda u drugoj klupi? Trećoj klupi? Da taj ''ološ'' ne pokušava da pobjedi na takmičenju iz matematike? Ide na pripremne časove? Zar taj ''ološ'' ima uopšte udžbenik iz matematike (buržujske naučne discipline)?

Nadam se da se polako otkriva Filipovićev genij, jer čovjek je Stanislava poslao u zadnju klupu, pa ljudi Filipović je novi Bunjuel! Nele Karajlić upravo postavlja Šišanje na prvo mjesto Top liste nadrealista, pazite - Stanislav je u zadnjoj klupi! Achtung, Achtung! Pri tom to nije onaj Stanislav iz Šejtanovog ratnika već obični štreber. Pazi, štreber u zadnjoj klupi, nacista u prvoj, drugoj, i taj nacista se trudi da dobije najvišu ocjenu iz matematike, pa ko je ovdje lud? Filipović sigurno nije, on je genije, koliko god puta to ponovio i dalje je istina.

Jer u mojoj školi ste u zadnjoj klupi mogli svašta da vidite, i dobrog i lošeg, i sam sam ponekad imao tu čast da sjedim tamo, ali nikad nisam vidio ništa slično Stanislavu. Viđao sam urezane kukaste krstove i umotvorine tipa ''Srbija Srbima'', i neke pankerske sličice (ono A u O, i pored piše ovdje je sjedio Kera, nije ni važno ko je Kera, hajmo dalje), viđao sam klince koji se jebu ko štuke (dobro ajde nisam), njihovo sjeme je curilo niz (dobro ajde, pretjerujem) školske klupe, mislim razni Stanislavi u RL su se satirali od (k)u(r)čenja u toj zadnjoj klupi, lično sam vidio jednoga kako je otvorio prozor i zalivao (iju, manijak!) s drugog sprata gimnazije. Kasnije je tako kvasio i sunđer, i šorao na ekskurziji kroz prozor voza, a boga mi i u inostranstvu se proslavio po gradskim parkovima, a tamošnji domoroci su ga nazivali balkaniše varvarin nešto. Ne znam šta je čovjek zapeo za šoranje kroz prozore i kojekude, ali ne mogu sada da se bavim Kerom i ovim drugim jer brate ovdje pričamo koliko je Filipović genijalan, jer, ljudi, njemu nacisti sjede u prvim klupama u odjeljenju i dobijaju odlične ocjene iz matematike, mislim, zar vam nije jasno da ovo nije film O nacistima, već da su nacisti samo ironično sredstvo zabijanja Čedi do balčaka?

Dobro, idemo dalje, ima ovih odličnih Filipovićevih subverzija još za one koji i dalje ne vjeruju u ovu božansku filmsku kreaciju. Dakle, čisto da rekapituliram stvari sam za sebe, Ejdus Jevrejin glumi Hadžimutavog, check, Relja drugosrbijanski skorojević iz Šejtanovog ratnika postaje nacista matematičar iz prve klupe, check, Stanislav sjedi u paklenoj klupi, check, jesam li nešto propustio (Kero, brate, oprosti mi)? Šta imamo dalje, a da, dođe Svarog i počne da priča o Atlantidi kao staroj srpskoj zemlji, mislim ljudi jel vidite koliko Filipović u stvari zajebava Čedu (a čovjek nakačio neku ružičastu značku i šetao Beogradom 10. oktobra)? E, pa lik koji je bio zadužen za te ''atlantiđanske'' probleme u Trećem Rajhu potpuno otvoreno je govorio da je sve to laž. Rozenberg je svoju knjigu o Atlantidi bukvalno nazvao Mit XX vijeka a ne Konačna istorija svijeta otkrivena u XX vijeku. Dakle – MIT. Potpuno svjestan onoga što je Laibach rekao da ne stvara nacionalna istorija mitove već mitologija stvara istoriju. Rozenberg implicira u toj knjizi da je sve to laž, ali potrebna laž, i da na kraju krajeva treba shvatiti to i ponašati se racionalno. Jeste bilo u Njemačkoj raznih sporečkanja, Hitler se ograđivao od te knjige koja je čitavu priču o Atlantidi nazvala najobičnijom propagandom, ali kako i ne bi kad je bio #1 u tom trenutku, objektivno gledano svi su oni bili svjesni da je priča o Atlantidi ovako ili onako lažna.

No ni to nije važno, o brate, Filipovićev genij me prosto baca talasima sa stijene na stijenu, ja stvarno pokušavam da se suzdržim, čitaoci će mi oprostiti ako malo šetam lijevo desno, mislim Paspalj je pucao lijevom a štipao tuđe guzice desnom, a Filipović je još komplikovaniji, stoga idemo dalje. E sad, taj Svarog ne želi da se tetovira jer, kako on kaže, ''nije higijenski''. Alo brate, pa Filipović je gledao Romper Stomper gdje Rasel Krou vadi čovjeku parče stakla iz dlana i to prljavim rukama ne koristeći nikakvo dezinfekciono sredstvo, zar stvarno mislite da bi Filipović prljave srpske nacionaliste, koji bacaju smeće sa prozora svojih stanova a guzice peru svake prestupne godine, zar bi Filipović prikazao skinhede kao ljude koji brinu o higijeni? Pa naravno kad to nisu skinhedi već filmski trop.

E, nemojte sad da me smarate sa tim šta je trop, guglajte pa nađite, ne mogu i o Keri , i onome što šora kroz prozor, i o tropima, i o Rozenbergu, dajte molim vas, pratimo dalje crveni konac. Dakle - pederi. Homo trio naivno se tumači kao nekakvo Filipovićevo podjebavanje ove potkulture, koja se javno izjašnjava kao homofobna ali je u stvari vrlo gej frendli. I naravno, očekuje se da skinhedi polude zbog toga. Međutim, zaboravljaju genijalan Filipovićev detalj, činjenicu da je premijera Šišanja tempirana baš za gej paradu. Naivan čovjek bi pomislio da su pederi na ulicama Beograda, zaštićeni organima srpske države, različiti od nacista iz filma koji su u dosluhu sa organima srpske države! Sirena je uključena, ljudi, Zemlja zove, javite se. Ovo nije film o skinhedima, nikad nije ni bio. Pratite dalje, znate li vi uopšte nekoga ko nije peder (ili bar pripadnik srednje klase) da na rečenicu ''500 evra oprema'' odgovori ''600 evra''. Pa to bi samo peder rekao, znate nekog skinheda koji uopšte zna koliko je nešto platio, ako je uopšte platio? Paz'te kao ''oprema'', znate vi nekog strejt muškarca koji govori o ''opremi'', jer meni kroz glavu prolazi samo kafe Plava Ostriga iz Policijske akademije, i ona uniforma, sado-mazo fazon koji nazivamo ''opremom''. Pa ne bi džaba Filipović ubacio Viktora Savića da glumi nazovi skinheda, pa to je Viktor Savić (koji se ljubaka sa Bojanom Novaković a mi vidimo samo njegovo vandamovsko dupe!) ljudi, alo! Ne bi me čudilo sad kad je Kojo napustio Dragojevićevu Paradu da se Savić pojavi kao zamjena (mada se to najverovatnije neće desiti sada kad ih je Filipović provalio).

Niste zadovoljni ovim objašnjenjem pederolikosti čitave stvari? Šta sa perspektivnim fudbalerom koji nosi majicu na kojoj je slika crvenog srculenca i pored njega piše sweet years. Nećeš u pedersku Čečeniju, hoćeš transfer u Cecin ''Kosančić'', hoćeš da budeš strejt? E neće moći ove pederske noći! Dobro ajde, kenjajte da pretjerujem, ali nakon ovoga će sve biti jasno. Nikola Kojo ima divnu večericu sa svojom saradnicom. Plavuša se razgolitila, sijevaju gola ramena na sve strane, kad Nikola Anđeo vadi ni manje ni više nego ''sečuansku patku''. Alo ljudi, jel trebao da je nazove pederska patka da biste ukapirali! U sred bioskopa se derem ''Kojo, jebi milfaču'', svi me gledaju kao da sam pao s Marsa, a on vadi sečuansku patku, mamicu mu pedersku. On bi da se mufta s Puftom. Mufta s Puftom, alo! Razočarao si me i kao čovjek i kao jebač. O onom tranvestitu s kojim ćaska da i ne pričamo.

Jer sami ste vidjeli cover ovog filma, kao pola Novičine glave je obrijana, a druga polovina je stara štreberska frizura, što naivne navodi na zaključak kako je on jadan raspet između normalnog i nenormalnog života. Ma dajte molim vas, ovdje je Filipović bio proročanski genijalan - to što vidite na coveru će najvjerovatnije biti vr' emo frizura krajem 2013. godine. Kao ono patnja, mrak, bol, obrijem pola glave i osjećam se mnogo bolje. Novica se tu deklariše kao čisti emos, braćo, otvorite oči i prihvatite istinu! Jer ljudi su se čudili kako srpski skinhedi mogu uopšte da slušaju Direktore kad su oni Soroševe sponzoruše, pa naravno kad to nisu skinhedi, ljudi božiji. Nije ovdje pederizam u temelju huliganske potkulture, već je huliganizam u temelju pederske potkulture (koju Filipović dekonstruiše u Šišanju), to jest ako u huligana postoji latentni homoseksualizam, onda u pedera postoji latentni huliganizam! Alo bre, pa gdje ste vi vidjeli da skinsi onako 'ladno ulaze u hol državne institucije na bal ''političke elite'', pa naravno kad to nisu skinsi, već peškiri. Saberite se više.

I onda dolazimo do insajderske been-there-done-that informacije koju nam vlasnik bloga abraxas iznosi (hvala, Sine!): dizelaši koji se pojavljuju u filmu su izumrla vrsta, koja je nestala sa lica Zemlje negdje oko 1997. godine. Sad vi sigurno mislite ma to je mala greška, kako bre mala greška, vidite li vi koliko malih grešaka je Filipović prosuo po stazi, ma i Ivica i Marica bi se vratili kući tri puta. Dakle ovo uopšte nije film smješten u sadašnjem vremenu, već u 1997. godini. Još jedan dokaz za to jeste da su likovi Novice i Relje tako postavljeni da Šišanje djeluje kao prikvel Šejtanovom ratniku, gdje su oni već ono što ovdje tek postaju (btw, to bi, u svoj Filipovićevoj genijalnosti, značilo ne da je Šejtan jedan primjer drugosrbijanske histerije kako sam ranije mislio, već upravo karikaturalan prikaz, sprdnja sa istom, došla babaroga i pobila sve pešovane, spas'o se jedan doduše, al' ajd', mis'im Filipović je genije) . A šta je tada bilo, pa naravno studentske demonstracije, mnogo iskrenih i kasnije prevarenih ljudi je tada bilo na ulicama, ali samo su se pešovani okoristili time. Baš te godine je započelo pripremanje ''revolucije'', i naravno tu je Novica (odnosno, već sada je jasno - Čeda glavom i bradom) bio na vrhu organizacije. Kakav komentar na desetogodišnjicu 5. oktobra! Ma Filipović je genije, kažem vam ja.

Ali pazite sad ovaj tvist, ovo je ključno, pripremite se dobro, jer ovdje je Čeda toliko govana izjeo da je to strašno. Već su ljudi primijetili tu čudnovatost zvanu ciganin arhitekta iz Beča, i to stvarno jeste rasistički, jer maltene tvrdi da ciganin kao takav ne zaslužuje da živi, ali arhitekta iz Beča, e to je već druga stvar! To vam je u stvari ona priča iz Made in Britain kada Tim Rot čita fajl onog nigera i izgovara čuvenu rečenicu o kurcu od 20+ cm. Pa ko normalan se ne bi zapitao kako bre uopšte pada na pamet nacisti da priča o crnačkim kurčevima (btw, manji mu je od Filipovićevog pitona, muda ko lubenice, ljudi, muda ko lubenice!), alo bre? Jer film želi da prikaže da je Rot u stvari iskompleksiran, da mu ti kurci stvaraju osjećaj zavisti i mržnje ali istovremeno i nečega što bi i sam želio da posjeduje. Tako i drugosrbijance zabolje uvo za cigane, ali arhitekta iz Beča - kurčina od 20+ santima! Filipović ih genijalnom subverzijom predstavlja kao iskompleksirane drugosrbijanske puženise, odnosno puž-penise.

No da ne izmišljam više novih riječi, brate, pa nisam ja toliko genijalan kao Filipović, jer sprem'te se sprem'te... to sa ciganinom je bila samo dimna zavjesa za Čedu. Poenta je što to stvarno jeste bio arhitekta iz Beča. Zaboravite ciganina, nije on važan uopšte brate... mislim, važan je kao Kinezi u Romper Stomperu, dakle nevažan je, arhitekta iz Beča je važan, zapamtite, prestanite više da mislite na onoga što pjeva kroz prozor voza i koncentrišite se, because here it comes.

Arhitekta u onoj ''ruševini'' htio Bojani da ''svršava po faci''. Jel ja jedini vidim da je Ajhman spasio Novicu i Bojanu od Hostel-organizacije? Zamislite, on došao da prikolje nekoga onako u svojoj buržujskoj igrariji, kad ovi pobjegoše, poslije izašao da odsvira koju, kad tamo Novica i Relja jebote. Pa onaj Filipović je genije, ja stvarno ne znam kako niko ne vidi da likovi sjede tamo i čekaju Čedine manijake iz Hostela da ih nauče pameti. Kao ciganin piša, malo morgen, to je arhitekta iz Beča, pobogu ljudi, jasno je da jasnije ne može biti. Ne samo da ih je zajebavao sa raznim paradoksima tipa Relja nacista drugosrbijanski skorojević u prvoj klupi dobija odličnu ocjenu iz matiša, ne samo da je tamo neki nazi ideolog zapeo za higijenu, dakle klasični buržujski medicinski diskurs, već brate, Filipović Čedu doveo na mjesto zločina, u Hostel jebot' patak!

On ne samo da je ironično podjebav'o Čedu, on mu ga je zab'o balls deep. To vam je kao ona fotomontaža što se vrti po forumima, kao ono dvoje vampira iz Twilight sage ljubavišu a iza njihovih leđa stoji Blade glavom i bradom, gledajući ih kao Brus Vilis onaj kečap iz Ubice mekog srca. And ketchup it was. Pazi ono arhitekta iz Beča došao da pokuša da uradi nešto povodom svojim problema sa erekcijom, kad ono tamo Novica matematički izračunao koliko jako da udari i pod kojim uglom (pa čovjek je ranije tog dana radio zadatake iz nacrtne geometrije bre! Suva Filipovićeva genijalnost!) da bi mu rascopao glavu. Drugosrbijanci se pobili među sobom! Ljudi, kome nije jasno neće nikad biti. Peace.

Mogu da ti puše Stevaneeeee, Stevaneeeee, StevaneeeeEeE!






P.S. Paz'te ljudi, ako počnete analizu sa Čedine strane, dakle bavite se onim što su pisali i govorili Jovo Bakić, Rastislav Dinić, Teofil Pančić, Vesna Pešić, samo ćete kopati po govnima, jer genijalnost ovoga filma se krije upravo u jebačkoj subverziji Stevana Filipovića. Bio sam u neodumici, da li je Filipović genije ili je njegov scenarista Dimitrije Vojnov odigrao ulogu Mefista.

Ali ipak sam izabrao opciju da je Filipović genije, jer druga opcija je previše jednostavna. Paz'te, lik ponekad piše za NSPM, protivi se ulasku u NATO itd... ma previše je pravdoljubiv i dosadno iskren, da čovjek ne povjeruje na šta je sve spreman. Ali on u stvari i ne krije svoj identitet, on hladnokrvno izjavljuje da je ''moderate conservative''! Sad se vi pitate pa šta sad ''moderate conservative'' ima sa Mefistom.

E moja naivna publiko! Pa da, vi mislite da je moderate u stvari tolerantan, umjeren itd... nikad se niste zapitali odakle riječ moderator? Da, da, my precious čitatelji - moderator! I nemojte sad da me pitate šta ti sad pa to znači, jer brate to znači da je Šišanje u stvari Stevan's Heart, a Vojnov je Luj Sajfer koji na kraju ove velike detektivske priče izgovara de Nirovu rečenicu ''Your soul is mine, Stevan''!

Jadni Stevan Filipović nije znao šta ga je snašlo. Zato sam i izabrao drugu opciju, prosto, Vojnovljev identitet ostaje i dalje sakriven, a Filipović koji je prešao on the dark side postaje lutka čije konce pokreće neko spolja, danas Dimitrije Vojnov, sutra neko drugi itd...

I da ne zaboravim, na kraju filma se pojavljuje spisak žrtava te ''naše djece'' kako ih naziva ''nacionalistička'' Srbija. Mogao bih tu nešto više da napišem, a opet, mogu samo reći - Youth Quex.